Numb.

Ako želim da pišem kako se ja lično osjećam u svemu ovome, pod dojmom sam da ljudi ne razumiju. Jučer i sinoć sam bila toliko ljuta da sam u jednom trenutku pomislila – e baš bih voljela da vidim kako bi se sa ovim nosili ostali. Svi ovi koji pišu protiv ove države i država regiona da se i dalje gađaju.

Mislim da je već javna tajna da je Katar još u ramazanu postigao sporazum sa Iranom i da mi više nismo meta. I zaista nismo bili. Od 19.3. sve je bilo mirno i život je išao normalno. Onda je Amerika počela praviti haos opet. Ne volim i kad se nešto govori o bazama, a Katar je već tražio od Amerike da makne bazu iz njihove države.

Ali ništa to nije ni bitno; vlade i države rade šta hoće mimo mišljenja običnog naroda i u to, koliko god se petljali, nemamo baš domašaja. I ova država je kao i bilo koja druga koja ima svoje agende i radit će šta državi odgovara in the long run a ne šta mi mislimo da je moralno ispravno ili nije.

Možda se i ja sad spuštam na neki niži nivo, samo čitam šta se piše: ljudi iz Gaze – ili svijet uopšte – po objavama Irana pišu neka vide Arapi kako je, i njih treba da se ubija..

Ček malo, de da bacimo koju i na vaše države? onako da vam malo iznad glava puca a da nije vatromet. Da se i vi prepadate. Da ne možete da spavate, da se trzate kad se oglase alarmi u svaka doba dana i noći, da vas je strah kad se namještaj pomjera u stanu iznad vas jer zvuči kao da dolazi spolja. Da ne možete zaspati, da ste vazda između stanja budnosti i sna, da niste odmorni, da niste ni za šta danima. Da vam kažu da će vas evakuisati, pa ništa. Da vam govore da ako odete, nećete se moći vratiti i da normalan život koji ste živjeli ovdje, više nećete imati. A tamo gdje idete, nemate posao, veća ste izbjeglica u sopstvenoj zemlji nego bilo gdje drugo. Jer i tamo je život nastavio da teče, tu su sad neki novi ljudi, nove generacije, sve je novo i ona slika doma, tvog grada, svijeta, države živi negdje u 2010. ili 2015. i jednostavno se više ne uklapaš tu. Uklapaš se negdje drugo.

I zašto bi bilo abnormalno da se tako nešto dešava dijaspori u Evropi, ali eto dijaspora na Bliskom istoku jednostavno *mora* da se vrati u Bosnu i *mora* da se makne odavde. Zašto? Ja ovdje živim već preko šest godina. Ja ovdje imam prijatelje koji se brinu o meni, posjećuju me, izlaze sa mnom, pitaju me kako sam, živim s njima, jedem s njima, srastam s njima, ova neka ja u 2026.godini a ne neka iz 2015.godine koja je ostala na prijateljstvima online i to ponekad kad se sretnemo kad dođem. Ne silim ja nikoga da mi bude dostupan kad sam tu, niti da je uopšte tu, ali to više nisu ista prijateljstva kao ova ovdje.

I nekako ne znam kako da pomirim te različite svjetove. Eto kad se budem i udavala i kad budem očekivala prijateljicu iz Tuzle koju znam od faksa, onu iz srednje škole i onu s kojom sam radila po školama, pa onu iz Birsela što sad živi u Roterdamu, onu iz Brisela što je u Parizu i onu iz Brisela što sad ima svoj posao i nije više profesor, i ove djevojke ovdje, svaka će očekivati neku verziju mene koju su poznavale tad, a ove sad imaju neku najnoviju i posljednju.

Ovo je mjesto gdje imam uspomene, mjesta, stvari, posao, život. Mačku koja je sa mnom duže nego neki ljudi. Ovo je sistem koji volim u kojem me niko ne dira, u kojem me država brani i čuva više i bolje nego Bosna što je radila. I ja ne znam zašto sam ja nenormalna ako želim ostati ovdje i vratiti se ovdje i živjeti ovdje jer osjećam mir ovdje? zašto ja moram da se evakuišem ako ne želim? a u isto vrijeme ne smijem osjećati nelagodu i nemir što mi napadaju mjesto gdje živim?

Zašto ne smijem reći kako se osjećam u vezi sa ovom državom a o kojoj ne znate sigurno ni 2% ako se oslanjate na vijesti koje su vam plasirane od strane zapada?

mislim, after all – ko je to zapad da oslobađa Iran? i da otkriva pokrivene žene? ko si ti da mi govoriš kako žive žene u Kataru, kako ne postoji sloboda, kako su ljudi ovdje ugnjetavani? o čemu pričate jbt.

Samo želim reći da na moje ionako anksiozno postojanje, ovo što se dešava nije normalno i ne volim što tako živimo u strahu.

Bojim se ako govorim o svome strahu, ljudi osjećaju da mogu to napasti jer nije ti kao negdje drugo gdje je gore.

Zato se danima pitam – baš me zanima kako bi se vi ponašali i osjećali u svemu ovome? Mislim, država i dalje živi normalno, i osjećaš sigurnost od Katara jer te Katar čuva, ali osjećaš nemir jer ne znaš kad mogu pobudaliti oni van Katara i narušiti ti tu sigurnost koju uživaš.

Ne znam ima li ovaj post smisla.

Nekad kontam da to malo što ja postavljam na soc mrežama dok živim i dalje normalno, neki bi blow up over the top.

Radi svega što čitam online, ja tako imam averzije prema ljudima iz Bosne da ne znam kako ću se ponašati kad dođem nazad, a volim Bosnu ko mater, Bosna mi je domovina i šta sad ja trebam da radim sa ovim osjećajem nepripadanja.

Ljudi su govna.

***

pitala sam gugl koliko dugo sam ovdje…