Prva utakmica na koju sam otišla na fifa 2022 bila je Brazil v Srbija. Bila je na Lusail stadionu i nakon što smo parkirale, prijateljica i ja smo hodale sa svima ostalima nekih 20min do stadiona. Obje smo na sebi imale brazilske dresove i razgovarale smo isključivo na engleskom jer smo bile okružene Srbijancima. Kad smo napokon došli pred stadion, na onom velikom znaku ispred, velika grupa njih skače i skandira naizmjenično “kosovo je srbija”, “nož žica Srebrenica” i kakve već sve ne četničke parole.
Kasnije sam bila na utakmici Švicarska v Srbija (dobijali smo ulaznice pa uopšte nije bilo bitno na koju idemo), i sjedeći na toj utakmici, svjedočim kako skandiraju “ubij zakolji da Šiptar ne postoji”.
I onda vidim naše navijače kako pjevaju Halida, Dubiozu, ljubav.
Eto perspektive radi.
U Srbiji je organizirani kriminal potpuno preuzeo državu i sad se šire na regiju, uspjeli su što nije ni sicilijanska mafija. Što je najgore, postali su obrazac uspješnog mafijaškog poduhvata za sve druge mafijaške grupe. A prosječan stanovnik Balkana je glup čovjek kojim vlada pohlepa i stid od empatije.
I sve uz podršku predsjednika.
Nije ni u tome problem, problem je u mentalitetu. Ovdje u Kataru imaš ljudi iz Srbije koji tu žive godinama, ili uopšte u Zaljevu su desetljećima, pa su u toku Svjetskog toliko mržnje širili prema drugom i drugačijem da ne mogu razumjeti. Zapada za oko baš ovo što sam primjetila: nismo mi cvjećke, ali pogledaj nam navijače i navijačke pjesme nasuprot onoga što je Srbija radila ovdje u toku prvenstva. Za posmatranja.
PreCjednik je to i pokrenuo. Taj je i Šešelja preskočio. Pitanje je i ima li, trenutno, boljeg od njega? Ponoš? Isti. U svakom slučaju, treba ih mijenjati, dok se neko ne pokaže dobar. Ali za to već treba razvijena društvena svijest što ne postoji. Međutim, nije on najgori, najgori su ovi koji ga podržavaju, ovi glupi, pri tom režući granu na kojoj sjede.
Demokratija je, prije svega, odgovornost naroda, a ne volja naroda.
Bolesno.